Srednjovekovne žene vladari
Kako su naše srednjovekovne vladarke pomagale očevima, muževima i sinovima u vođenju države
Čest epitet koji srećemo uz srednji vek jeste mračno doba. Ipak, sa ovom ustaljenom frazom ne treba se olako složiti. Nekada nas i srednji vek može iznenaditi u svojoj prosvećenosti i naprednosti. Najbolji primer za to jeste i Despot Stefan Lazarević za koga se govori da je doneo renesansu srpskoj državi, koja je zbog turskih osvajanja naglo prekinuta. Nije ni čudo što je baš sa njim započelo svetlo doba kulture i nauke u srpskoj državi. Njegova majka, kneginja Milica, kao i sestra Jelena Balšić takođe su bile ostvarene osobe. Pomažući u vođenju države, one se ističu kao primer hrabrih žena koje su vodile ratove, potpisivale mirove i potpisivale značajna dokumenta i sporazume. O njima dvema, kao i o ostalim istaknutim vladarkama ćemo danas pisati.
Jelena Anžujska
Srednjovekovna srpska država se nalazila između moćne Vizantije i Bugarske sa jedne strane i Mletačke republike sa druge. U uspešnom vođenju države naši vladari su morali stalno da levitiraju između ovih država, ali na taj način da interese srpskog kraljevstva ne naruše. Sačuvana su pisma u kojima se potvrđuje da je Jelena imala dobre odnose sa Dubrovačkom republikom i da je svojim vezama pomagala interese srpske države.
Carica Jelena
Kneginja Milica
Kneginja Milica je vodila poreklo od loze Nemanjića, tačnije od Vukanove linije. Udala se za srpskog srednjovekovnog plemića Lazara Hrebeljanovića. Njena uloga je bila značajna posle Kosovske bitke. Milica je vladala državom sve dok njen sin Stefan nije postao punoletan. Miličina najmlađa ćerka, Olivera, data je sultanu Bajazitu u harem. Ovo je verovatno jedna od najtežih odluka koju je Milica kao vladarka države morala sa saborom da donese. Takođe, Milica je išla u diplomatsku misiju pred Bajazita sa Jefimijom Mrnjavčević 1398. godine. One su tada zastupale interese sada već punopravnog vladara despota Stefana Lazarevića.
Jelena Balšić
Jelena, treća ćerka kneza Lazara i kneginje Milice. Udala se za Đurđa Stracimirovića Balšića, a nakon njegove smrti 1403. godine preuzela je upravljanje zemljom. Vodila je rat sa Venecijom. Po drugi put se udala za bosanskog vojvodu Sandalja Hranića. Nadživela je oba muža i sina. Poslednje godine života provela u svom manastiru na skadarskom ostrvu Gorici.
Oličenje mudre i pametne žene srpskog srednjeg veka svakako predstavlja Jelena Balšić. Izuzetno obrazovana, kao i njen brat despot Stefan Lazarević, ona je, osim upravljanjem zetskom oblašću, razvijala i jedno malo, ali bitno, duhovno središe u manastirima Skadarskog jezera. Jelena Balšić je želela da u Zeti izloženoj mletačkom pritisku, učvrsti vizantijski isihazam u cilju odbrane pravoslavne duhovne orijentacije.


